Location: Split, Croatia
Year active: 2002 - 2003
Members: Igor Mihovilović, Marko Pogačar, Ranko Smoljan, Karmelo Marin
Related bands: Breed, Crvi, Čuljić Mihovilović Duo, Death Disco, Dim, Dispro, Essence, Giht Shasie, Helmet, Kadet, Karmakumulator, Pale, PBK Theater, No Comment, Sivi, Stražarni Lopov I Dobri Ljudi, Talason, Wizard of Stone Mountain
FFO: Angel Hair, Mohinder, Navio Forge, Honeywell, March 15th
Another day, another band to cover. This time, we're diving into something even more obscure from our northwest neighbor. Credit to Igor Mihovilovic, a key figure in the Croatian underground punk scene, known for projects like Breed, Karmakulator, and Giht Shasie, as well as labels like Carpediem Records and Guranje S Litice. Today’s focus: a band whose brief existence and minuscule discography (just four tracks) are anything but forgettable.
Will to Fail was a short-lived post-hardcore/screamo band from Split, Croatia, active from 2002 to 2003. Despite recording only three proper songs - plus one rough demo - their music encapsulates pure, noisy, dissonant, anxious, and spastic emotional chaos. Imagine the serrated edge of post-hardcore with a hint of pigfuck (a term originally used to dismiss bands creating some of the most abrasive, guttural noise rock, only for it to become an emblem of raw sonic destruction).
The three recorded songs were captured in multiple sessions throughout their brief lifespan and later remastered in 2020. ‘Pelin Petak’ kicks things off with a menacing post-hardcore/screamo vibe for 2:17, while ‘Smrt od Basa s Britvom’ steadily builds into bursts of uncontrollable chaos over its short 1:19 runtime. Then there’s ‘Kolac Utorak’, layering a sense of urgency into the guitar riffs before detonating into raw, unhinged emotional breakdowns across nearly three minutes. Lastly, their rough demo ‘Bubamara u Drvenoj Kutijici’, despite being instrumental, offers a rare quiet moment - less menacing, more somber - stretching out for 4:19.
Will to Fail burned out after just one year, leaving behind a handful of songs that feel like unearthed artifacts of raw, unfiltered chaos. A fleeting spark, but one sharp enough to leave scars.
-------------
Još jedan dan, još jedan bend za pokriti. Ovoga puta ulazimo u još opskurnije vode kod naših severozapadnih suseda. Zasluge idu Igoru Mihoviloviću, važnoj figuri hrvatske underground punk scene, poznatom po projektima Breed, Karmakulator i Giht Shasie, kao i po etiketama Carpediem Records i Guranje s Litice. Današnji fokus: bend čije je kratko postojanje i sićušna diskografija (svega četiri pesme) sve osim zaboravljivih.
Will to Fail bio je kratkotrajan post-hardcore/screamo bend iz Splita, aktivan od 2002. do 2003. godine. Iako su snimili samo tri prave pesme — plus jedan grubi demo — njihova muzika sažima čistu, bučnu, disonantnu, anksioznu i spazmatičnu emocionalnu erupciju. Zamislite nazubljenu ivicu post-hardcora s primesama pigfuck estetike (termin koji je prvobitno korišćen da omalovaži bendove koji su pravili najabrazivniji, najgrublji noise rock, a kasnije postao simbol sirove zvučne destrukcije).
Tri pesme su snimane u više sesija tokom kratkog trajanja benda i kasnije remasterovane 2020. godine. „Pelin Petak“ otvara materijal mračnim post-hardcore/screamo nabojem u trajanju od 2:17. „Smrt od Basa s Britvom“ gradi napetost do eksplozivnih ispada neobuzdanog haosa u svega 1:19. Zatim dolazi „Kolač Utorak“, koji unosi osećaj hitnosti u gitarske rifove, da bi se sve urušilo u sirove, razvezane emotivne lomove u skoro tri minuta. Na kraju, grubi demo „Bubamara u Drvenoj Kutijici“, iako instrumentalan, nudi redak mirniji trenutak — manje preteći, više setan — u trajanju od 4:19.
Will to Fail izgoreo je posle samo godinu dana, ostavljajući iza sebe šačicu pesama koje deluju kao iskopani artefakti sirovog, nefiltriranog haosa. Kratkotrajna iskra, ali oštra dovoljno da ostavi ožiljke.




No comments:
Post a Comment